Povijest i položaj
Geografski položaj
Područje Općine Koška dio je istočno-hrvatske makroregije, kojoj je rijeka Drava prirodna granica prema sjeveru i sjeveroistoku. Područje je dio donjodravske nizine, u kojoj se uz povišenu mlađu pleistocensku terasu rijeke Drave izdvajaju naplavne ravni, te mlađa supsidencijska zona uz Selaški kanal.
Povijest općine Koška
Prvi tragovi naseljavanja na području Koške potječu još iz srednjeg enolita, o čemu svjedoče nalazi ognjišta i kamenog alata pronađeni na pašnjaku Lipanj kraj Koške. U vrijeme Rimskog carstva kroz područje današnje Općine Koška bila je izgrađena važna prometnica koja je povezivala Incero (Požegu) s Mursom Osijek). Naselje Koška se prvi put spominje kao “terra Kos” na rijeci Breznici u dokumentu iz 1229. godine. Kao posjed “Koos” spominje se 1258. godine, a kao “possesio Kwos” spominje se 1291. i 1378. godine. Pisani izvori spominju i srednjovjekovni kaštel Koška: godine 1338. spominje se “castellanus de Kasuar”, godine 1389. i 1406. “castrum Kaswara”. U popisu slavonskih župa iz 1660. godine navodi se da je u selu “Kozka ili Coska” starinska crkva.
Istočno od Koške su oko 1875. godine nastala tri naselja: Normanci, Vučkovac i Topoline, za potrebe smještaja radnika Valpovačkog vlastelinstva i pilana. Južno od Koške su početkom 20. stoljeća nastala naselja Babjak, Lug Subotički, Ordanja i Ličani. Zapadno od Koške, također za potrebe pilana, nastalo je naselje Radostan, od kojeg se 1910. godine odvojilo naselje Niza. Uz ova naselja, na području današnje
Općine Koška se nalazi i naselje Našička Breznica, te Ledenik, koji se kao naselje spominje još 1392. godine. Gospodarski razvoj se od najstarijih dana temeljio na poljodjeljstvu, uzgoju stoke i iskorištavanju šuma, a tek se krajem 18. stoljeća i na ovom području počinju razvijati prve manufakture, ukojima se proizvodila pepetljika (Koška) ili staklo (Breznica Našička). Potaša, pepetljika ili cinerarija je kalijev karbonat, koji se dobiva sagorijevanjem bukovog ili drugog drveta, a upotrebljavala se u proizvodnji stakla i baruta, te za štavljenje kože i proizvodnju sapuna, dok se danas koristi u kemijskoj industriji. Jedna se takva manufatura još 1753. godine nalazila u Koški.
Vezano na iskorištavanje šuma, polovinom 19. stoljeća podignuto je nekoliko naselja, čije su stanovništvo pretežito činili doseljeni radnici koji su se bavili krčenjem šuma. Kasnije, nakon što su naselja povezana uskotračnom prugom, koja je služila za izvoz trupaca, počelo je doseljavanje obrtnika raznih struka i raznih narodnosti. Krčenjem šuma tlo se postepeno pretvaralo u oranice, ali je prije toga trebalo riješiti problem poplava. Naime, neplanskom sječom postojeća mreža vodoka i kanala je bila zapuštena, te je trebalo izvršiti novu regulaciju riječnih tokova. Tek krajem 19. i početkom 20. stoljeća reguliran je srednji tok Vučice, a osamdesetih godina 20. stoljeća završeno je prokopavanje kanalske mreže Koške.
Najznačajnija građevina na području Općine Koška je župna crkva sv. Petra i Pavla u Koški, koja se nalazi se u sjeverozapadnom dijelu naselja, na maloj uzvisini unutar groblja. Crkva je jednobrodna građevina s nižim i užim pravokutnim svetištem, uz koje se sa južne strane nalazi sakristija. Uz lađu, s južne strane i približno po sredini crkve nalazi se zvonik, kroz čije se prizemlje ulazi u crkvu s južne strane. Osim romaničkih i gotičkih elemenata, istraživanjima je utvrđena njena srednjovjekovna supstrukcija, te građevinski i stilski razvoj.
Geoprometni položaj općine Koška
Područje Općine Koška se nalazi u zapadnom dijelu Osječko-baranjske županije, na geoprometnom položaju koji karakterizira važan cestovni pravac (državna cesta D 2) koji od Varaždina, preko Virovitice, ide prema Osijeku.
Općina Koška graniči sa: Općinom Podgorač na jugu, Općinom Bizovac na istoku, Gradom Valpovom, Općinom Marijanci i Općinom Magadenovac na sjeveru i Gradom Našicama na zapadu.